MIXTV.EU

Povratak u kišnu zagrebačku rutinu

Bok dragi moji,

Uspavana tijekom cijelog ljeta (ili bolje rečeno jeseni), konačno sam se uspjela probuditi. Otrgnuti iz „fjakastog“ stanja i započeti novu sezonu svojih priča. Volim pisati jer me pisanje opušta, volim njegovati svoje misli, vizije i pokušati od ničega napraviti nešto. Volim razmišljati o temama o kojima ću Vam pisati. Da. Baš volim. Ovaj puta sam odlučila rekapitulirati ovo ljeto. ‘Ajmo!

Povratak u kišnu zagrebačku rutinu

Izvor: Facebook stranica portala eZadar.hr

Činjenica 1.

Ljeta uopće nije niti bilo. Nije se dogodilo. Barem ne u svojoj punini tog godišnjeg doba. Za mene je ljeto znojenje na + 40, kada ti skok u more dođe kao melem na ranu. Skokova je bilo, ali vrućine nimalo. Negdje sam pročitala dobru foru da ljeto nikada nije bilo tako lijepo kao ove jeseni. Kiša, kiša, kiša, kiša, prolom oblaka, kiša, kiša i tako u nedogled. Jadni ubogi Česi koji su platili puni pansion na nekomu od naših otoka. „Maminka nemůže jít zaplavat, protože špatné počasí “…- sam su malo šetkali sa mamičkom i tatičkom. Ne znam što kaže naš ministar Lorencin, ali ako sada nisu shvatili da za uspješnost turizma nije dovoljno samo sunce i lijepe plaže, onda ne znam kad će. Kronično nedostaje sadržaja na našemu Jadranu. Imamo prekrasno more, ali čini mi se da još uvijek ne znamo iskoristiti pravi potencijal onoga što nam je pred nosom. Ništa novo. Mi Hrvati smo umjetnici u tome. Činjenica 1. – Ljeto se izgubilo.

Činjenica 2.

Ratovi, krvarenja, lopovluk, zlo i dalje caruju planetom. Izbjegavala sam čitati novine jer sam baš odmarala mozak , ali otvorivši novine koji puta, na naslovnicama se nije moglo pročitati ništa lijepo. Ukrajina, Putin, Sirija, Irak…Čovjeku stvarno dođe da se baci kroz prozor kad sve to vidi. S druge strane, barem kažeš : Ok, tu sam. U ovoj maloj i smiješnoj Hrvatskoj, ali barem smo u kakvom takvom miru. Svijet je kompletno otišao u jedno mjesto. Hrvatska: super nam je, samo smo narod koji je malo otupio od svega, pa polako i postao tup. Dobro nam je, ali bi nam lako moglo biti bolje, ali nemamo mi te „forze“ – nemamo mi ta muda, ako se tako mogu izraziti jer ne znam koja bi mi riječ bolja pasala. Svi sjedimo i čekamo. Od čekanja mora da će se nešto promijeniti. Ne ide nam jer pogrešni ljudi sjede na pogrešnim mjestima, a mi šutimo. Vođeni smo pogrešnim motivima i sve rezultira pogrešnim, odnosno nezadovoljavajućim rezultatima, a mi šutimo! Najjače mi je bilo pročitati vijest početkom ljeta kako je pao broj nezaposlenih! Kako da ne padne, kad realno, ljudi jedino u sezoni odrade nešto – i vadi ih sezonski rad. To je već valjda i malom Perici jasno. Dakle: činjenica 2. Kolaps u svijetu i pad nezaposlenosti i prodavanje magle napaćenom hrvatskom narodu. A mi šutimo!

Činjenica 3.

Malo lakša tema.
Ultra fantastični party . Ljeto odnosno „neljeto“ je zasigurno obilježio Ultra Europe festival u Splitu. Nema tko se nije pojavio na njemu. Od Rozge, Graše, Danijele, Šuputice. Čovjek bi rekao da su zapravo išli slušati Halida, a ne Ultru. :) Ustvari, ja mislim da Rozga, Grašo i Danijela privatno slušaju Moralesa, Fedde le Granda, Cassius i zapravo se sa svima nama cijelo vrijeme sprdaju. Odnosno, serviraju narodu ono što on želi , a u kutku sjede sa slušalicama na ušima, zobaju bonkase i slušaju najnoviji album od Carla Coxa.  Ne vidim koji je drugi razlog zašto bi se tamo pojavili. Ili možda konačno na moju radost, mijenjaju glazbeni smjer, pa su malo došli čuti „ što se nosi“. Ultra je razvalila Split, i Split je razvalio Ultru. Koliko sam čula, osim djece, bilo je tu i starih partijanera i onih koji stvarno kuže elektronsku mjuzu. Činjenica 3. Bravo za Split, bravo za novitete! Ž

Činjenica 4.

Nerado spominjem, ali što jest – jest! Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Nažalost, naši su vrlo brzo došli doma. Popraćeni spornim naslovnicama u kojima su nazvani „curicama“, i uglađenim Nikom Kovačem kako ga Matija Babić naziva: najskupljim modelom za košulje na svijetu. Od nogometa nismo baš vidjeli puno, ali svakako utakmica protiv Kameruna vratila nam je nadu u bolji hrvatski nogomet. Šteta da nismo mogli tako i dalje igrati. Malo su nas pokrali suci, malo smo bili letargični, malo sve skupa i eto nas doma! Na stranu da su zaista pretjerali sa ponižavajućim naslovima i to je zbilja bilo ispod svakog novinarskog nivoa. Činjenica 4. – kad naša reprezentacija dobiva, veličamo je do bola; kada gubi, u stanju smo je poniziti do krajnjih granica.

Činjenica 5.

Još smo tu. Koliko god loše bilo, koliko god nam teško bilo – još smo uvijek tu. Tu smo, borimo se svakim danom, nećemo se predati i nećemo odustati. Nikad. Kao i Marin Čilić. Običan i jednostavan dečko iz Međugorja koji trenutačno živi svoj san. Sportaš koji je uljepšao surovu Hrvatsku stvarnost i dao nam razloga da se veselimo. Kao što je nama Marin dao razlog, tako mi trebamo dati razloga nekomu drugome. Trebamo svaki dan dati najbolje od sebe, vjerovati da možemo sve što hoćemo i pokušati svakoga jutra biti bolji nego što smo bili jučer. Negdje sam pročitala i strašno me se dojmilo – da je čovjek jedino biće koje odbija biti ono što jest: čovjek. Nažalost, da. U surovoj stvarnosti, prepuno je onih koji nas pokušavaju slomiti, odlomiti ili poniziti…a baš njima u inat, treba ostati čovjek. ČINJENICA 5. i najvažnija : Boriti se protiv zla dobrotom, boriti se protiv mraka svjetlošću, boriti se protiv mržnje ljubavlju!

Sve, ali sve cirkulira. Do sljedećeg čitanja, činite dobro – jer se sve vraća. Sve.

Voli Vas Paola!


Povratak u kišnu zagrebačku rutinuPovratak u kišnu zagrebačku rutinu

PROČITAJ VIŠE... http://paolineprice.wordpress.com/2014/09/16/povratak-u-kisnu-zagrebacku-rutinu/

ZAGREB WEATHER

POPULARNO

www.mixtv.eu